nije vrijeme da se dijelimo po nacijonalnosti, boji koze ili mezhebima

Mahir Abdullah: Poštovani gledaoci, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu i dobro nam došli u još jednu emisiju u okviru serijala 'Šerijat i život'. Takoder, Allahu, dž.š, upucujem molbu da ukabuli ibadet koji smo samo u Njegovo ime obavljali u mubarek mjesecu ramazanu. Nakon što su prošli najodabraniji dani u godini susrecemo se s novim izazovom - kako da zadržimo osjecaje s kojima smo živjeli u ramazanu i nakon njegovog završetka?! Dakle, kako da ostanemo u ramazanskoj atmosferi i s ramazanskim osjecajima u narednim danima?! Odgovor na ovo pitanje je tema naše emisije u kojoj cemo veceras razgovarati sa našim dragim gostom i uvaženim alimom dr. Jusufom el-Kardavijem. Doktore, dobro došli u naš studio! Pretpostavljam da prije pocetka našeg razgovora i Vi želite uputiti cestitke našim gledaocima pa Vam dajem priliku da to i uradite.

Dr. Kardavi: Bismillahir-Rahmani-Rahim. Zahvaljujemo se Allahu Uzvišenome na blagodatima kojima nas je obasuo i neka je salavat i selam na našeg poslanika i predvodnika Muhammeda, s.a.v.s, te na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu do Sudnjega dana. Gospodaru naš, obaspi nas Svojom milošcu i daj nam prisebnost u našim postupcima! Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam vec na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Braco i sestre, svima vama, ma gdje se nalazili, ovom prilikom želim cestitati nastupajuce bajramske blagdane uz dovu Allahu, dž.š, da ove lijepe dane ucini mirnim i blagoslovljenima na svakom mjestu gdje žive naša braca muslimani, te da nam podari pobjedu nad neprijateljima i naše poteškoce otkloni od nas! Amin!

Prije nego što pocnemo razgovor na našu temu veceras želio bih da ukažem na dvije stvari:
Prvo, da vec duži niz godina s radošcu docekujemo bajramske blagdane, ali s bolom u duši zbog nemilih dogadaja s kojima su suocena naša braca u pojedinim mjestima. Druga stvar je dova koju sam cuo od poznatog alima šejha Mustafe ez-Zerka koji kaže da je potrebno promijeniti dovu koji ucimo za poboljšanje stanja u kojem se nalaze muslimani. U dovi obicno molimo da nam Allah promijeni stanje najbolje. Šejh Mustafa kaže da je to suprotno Allahovom sunnetu, jer nije moguce promjena stanja iz najgoreg u najbolje! To je krajnost koju islam ne poznaje!

Zbog toga bi dove trebalo upucivati Allahu, dž.š, da naše stanje promijeni u bolje od ovoga, kako bismo se postepeno popravljali, da naš put ka boljem bude prirodan i temeljit. To je uslov Allahove pomoci nama, jer On nece promijeniti stanje jednog narod sve dok taj narod sam sebe ne promijeni! Allaha, dž.š, molim da naše stanje promjeni u bolje od ovog u kojem se nalazimo i da svaki dan bude hairniji za muslimane od prethodnog. Amin!

Mahir Abdullah: Doktore, nakon što prode mjesec ramazan obicno oslabe osjecaji s kojima smo živjeli u ramazanu. Na koji nacin da privolimo svoju dušu da ostane u ramazanskom osjecaju i nakon ramazana, kako bi ti plemeniti osjecaji proizveli potrebu za Allahovom blizinom kod svakog vjernika pojedinacno?

Dr. Kardavi: Islam je uspostavio sistem covjekovog djelovanja. Takoder je precizirao ciljeve koje covjek u svom životu treba da postigne. Nije ostavio covjeka u nedoumici, nego mu je pojasnio sredstva i metode pomocu kojih ce postici tražene ciljeve. Osnovni cilj postavljen pred covjeka je da živi s Allahom, dž.š, tj. da svoja djela uskladi s propisima koje je njegov Gospodar uspostavio, kao što se kaže u Kur'anu: 'Reci: klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posveceni Allahu, Gospodaru svjetova Koji nema saucesnika; to mi je naredeno i ja sam pravi musliman.

' Dakle, covjek se mora duhovno uzdizati kako bi prevazišao stremljenje strasti koje ga vodi u grijeh. Poznato nam je da je covjek stvoren iz dvije osnovne komponente: materije i duha. Ljudsko tijelo je materija koja je stvorena od zemlje, ili od blata kako to Kur'an opisuje. Nakon što je ljudsko tijelo kompletirano, u njega je Allah, dž.š, udahnuo od svoga duha i tek tada je covjek postao kompletna cjelina. Materija ima velikog uticaja na covjeka, zato je neophodno da se on bori sa svojim nefsom - s materijom i veže za duhovnu komponentu kako bi pobijedio i uzvisio se nad materijom. Dakle, ovdje se ogleda specificnost covjeka u odnosu na ostala bica. Životinje su stvorene od materije i nemaju razuma. One ne mogu da se suprotstave svojim prohtjevima.

Meleci su stvoreni samo od duhovne komponente, nemaju dunjaluckih iskušenja i oni ne treba da se bore protiv svoga nefsa da bi pobijedili. To je covjekov zadatak! On je stvoren da se bori i da pobijedi sve dunjalucke izazove kako bi, njegovom željom i trudom duhovna komponenta nadvladala materiju. Allah, dž.š, dao mu je razum, mogucnost izbora i djelovanja. covjek može da izabere kako ce postupati. Poslanici su dolazili da mu ukažu na pravi put koji treba da slijedi svojom voljom i samostalnim zalaganjem. Put koji ga vodi iz obožavanja nekog mimo Allaha, u obožavanje Jedinog Allaha, dž.š. Put koji ga izvodi iz dunjalucke tjeskobe u širinu ahireta. To je cilj zbog kojeg je covjek stvoren, zbog kojeg su dolazili poslanici i spuštena objave, zbog kojeg je stvoren Džennet i Džehennem!

Kako da postignemo ovaj cilj?

Allah, dž.š, nas je uputio na nacine i sredstva pomocu kojih cemo postici spomenuti cilj. Allah, dž.š, nam pojašnjava kako cemo pobijediti materiju i robovanje njoj. To nije nimalo lahak zadatak! Nije lahko pobijediti nešto od cega smo stvoreni, zbog toga nas Allah, dž.š, stalno podstice na rad za vjecnost i pridavanje važnosti onome što ne prolazi.

Zbog toga su propisani ibadeti u islamu. Razne vrste ibadeta u razlicitim vremenskim periodima, kako bi pomogli covjeku da svoje djelovanje usmjeri ahiretu, a ne dunjaluku. Najopasnija situacija u kojoj se covjek može naci je da misli da je stvoren samo za dunjaluk i da ahiret ne postoji. To je zabluda koja vodi u propast! covjek treba da shvati da je ovaj svijet samo prolaz kroz koji covjek mora proci. Omer bin Abdul-Aziz, r.a, je rekao:

'Zaista ste vi stvoreni za vjecnost i sigurno se selite iz jednog života u drugi!' Dakle, covjek je stvoren za buduci svijet, a na ovom prolaznom je kao putnik, zato se vjernik na ovom svijetu osjeca kao stranac koji je posjetio neko mjesto koje mora napustiti. Muhammed s.a.v.s, kaže: 'Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik namjernik!' To ne znaci da treba dunjaluk potpuno zapostaviti i ponašati se kao da on i ne postoji. To je pogrešno, nego dunjaluku treba pokloniti toliko pažnje koliko zaslužuje, i ništa više! Uloga ibadeta je da pojaca našu duhovnu snagu u borbi s izazovom materije.

Ramazan traje mjesec dana kako bismo dovoljno duhovno ojacali za iskušenja predstojecih jedanaest mjeseci. Kroz post danju, namaz nocu, svakodnevno ucenje Kur'ana i zikr jacamo imanske baterije cije zalihe cemo koristiti narednih jedanaest mjeseci. Dakle, na taj nacin ramazan nam pomaže da ustrajemo u svojoj borbi cijelu godinu. Pored te, duhovne komponente, ramazan nam pomaže i u društvenom smislu. Kroz zajednicke iftare zbližavamo se i jacamo džema'at, dijeleci radost iftara sa svojim ukucanima, rodbinom ili prijateljima. Pored toga, post je velika solidarnost s onima koji nemaju dovoljno hrane za normalan život. Onaj ko je bogat i sit ne može razumjeti situaciju siromašnog i gladnog, zato je Allah, dž.š, naredio post svima, kako bi osjetili iskušenje gladi. Dakle, nareden je post cijelom ummetu s ciljem pravilnog medusobnog razumijevanja i jacanja solidarnosti i suosjecajnosti s drugima. Prenosi se da se Jusuf, a.s, nikada nije najeo, pa su ga njegovi drugovi pitali o razlogu takvog postupanja jer posjeduje ogromno bogatstvo u kojem može uživati. On im je odgovorio:

'Bojim se, ako se najedem, da cu zaboraviti gladovanje siromašnih!' Zbog izuzetnog znacaja post je propisan i narodima prije nas, medutim post u islamu razlikuje se od posta drugih vjera. Musliman se, pored hrane i pica, tokom posta suzdržava i od zadovoljenja strasti, i to od zore pa do zalaska sunca. To nije lahko, ali je zato nagrada postacu ogromna. Allah, dž.š, u hadis-kudsijji kaže: '... post je Moj i Ja cu dati nagradu za njega!' Dakle, ramazan, pored duhovne, ima izuzetno znacajnu društvenu ulogu, zbog toga je nagrada za njega velika. Mnogi vjernici u ramazanu izdvajaju zekat iz svog imetka, upravo zbog toga što su kroz post razumjeli potrebu siromašnih te nastoje da im pomognu kroz izdvajanje iz svog imetka. Pred Bajram se ponovo iskazuje solidarnost s našom siromašnom bracom.

Zekat daje onaj ko je bogat i daje ga na svoj imetak, medutim, sadekatul-fitr je zekat na ukucane. Da bi neko bio dužan dati sadekatul-fitr ne mora posjedovati veliki imetak, niti vrijednost nisaba, nego treba da posjeduje višak koji mu nije potreban tokom bajramskih dana i noci, pa ce iz tog viška udijeliti onome ko nema dovoljno kako bismo svi radosni docekali najljepše dane u godini, dane mubarek Ramazanskog bajrama. Na taj nacin Bajram nece biti blagdan samo bogatih, nego svih vjernika ma gdje se oni nalazili.

Za vrijeme Kurbanskog bajrama propisan je kurban koji se dijeli sa svojim komšijama, posebno onima koji zbog siromaštva ne mogu sebi priuštiti kupovinu mesa. Na taj nacin cemo napraviti ramazansku atmosferu dvanaest mjeseci u godini i naš iman nece oslabiti.

Mahir Abdullah: Zaista su predivni trenuci bajramskog veselja u krugu porodice i komšija. Mislim da to svi jako dobro osjetimo za Bajram. Medutim, zašto se ta predivna atmosfera ne proširi na cijeli ummet i u njegovom politickom smislu?! Zašto muslimani ne osjete potrebu da se zajedno raduju Bajramu kao jedinstvena cjelina?

Dr. Jusuf Kardavi: Poznato nam je da je Allah, dž.š, naredio jedinstvo. Islam se zasniva na jedinstvu kroz jednocu Gospodara Kojeg svi obožavamo. Takoder se traži jedinstvo ummeta koji vjeruje u Jednog Jedinog Allaha, dž.š. Kur'an puno pažnje poklanja jedinstvu ummeta i propisuje razlicite metode i sredstva pomocu kojih se dolazi do jedinstva. On je jedinstvo uvrstio u sastavne dijelove imana rijecima: 'Zaista su vjernici braca' Dakle, iman se ne može manifestovati u svom stvarnom obliku osim kroz bratstvo. Muhammed. s.a.v.s, kaže: 'Musliman je brat muslimanu, nece mu zulum nanijeti niti ce ga izdati.

' Takoder, Allah, dž.š, kaže: 'O vjernici, ako se budete pokoravali nekim od onih kojima je data Knjiga; oni ce vas nakon što ste prihvatili pravu vjeru, ponovo vratiti u nevjernike.' Dakle, Kur'an nam govori da slijedenjem nevjernika prelazimo u kufr, jer je to razjedinjavanje ummeta i pravljenje razdora medu muslimanima. Znaci, da su te stvari od izuzetne vrijednosti i zbog toga je Muhammed, s.a.v.s, ocijenio da svako djelo koje vodi razjedinjavanju muslimana vodi u kufr. Na oprosnom hadždžu rekao je: 'Nemojte se poslije mene u kufr vracati pa da jedni druge ubijate!' Na osnovu spomenutog zakljucujemo da su razjedinjavanje ummeta i medusobno ubijanje stvari koje vode u džahilijet i kufr.

Takoder, Muhammed, s.a.v.s, kaže: 'Psovanje muslimana je grijeh, a njegovo ubistvo je kufr.' Kur'an nareduje uspostavljanje jedinstva nakon što ono bude narušeno, pa makar i upotrebom sile: ' Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak ucini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je ucinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista voli pravedne.' To je priroda islama koji je propisao da jedinstvo muslimana treba stalno jacati kroz ibadete od kojih svaki ponaosob imaju svoje mjesto i ulogu u jacanju jedinstva muslimana. Ako pogledamo ulogu namaza, vidjet cemo da je propisano zajednicko obavljanje namaza.

Muhammed, s.a.v.s, je podsticao muslimane na odlazak u džemat, cak je izrazio namjeru da zapali kuce onima koji se nisu odazvali zajednickom obavljanju namaza. Zbog cega? Zbog toga da bi se veze medu muslimanima jacale kroz zajednicki ibadet pet puta dnevno. To je prava uloga namaza! Takoder, post koji potpuno ujednacuje sve vjernike. S pojavom zore svi muslimani ostavljaju hranu i pice, a s akšamskim ezanom svi se iftare, što je najbolji pokazatelj jedinstva jacine muslimansokog džema'ata. Nakon posta dolazi zekat koji ima izuzetno važnu ulogu u jacanju veza izmedu bogatih i siromašnih i na taj nacin jaca ljubav jednih prema drugima. Hadždž, takoder, ima posebnu ulogu u ovom kontekstu.

Za vrijeme hadždža vjernici iz svih krajeva svijeta, razlicitih jezika, boje kože, narodnosti, potpuno se izjednacuju. U istom vremenu, na istim mjestima potpuno identicno obuceni, tako da je nemoguce razlikovati bogatog od siromaha niti važnog od manje bitnog. Svi su isti na hadždžu, pokazujuci kako jedinstvo medu muslimanima treba da izgleda. Dakle, sve su to uloge ibadeta koje su osnove jedinstva muslimana. Spomenutom treba dodati ulogu dove, jer to je još jedan nacin suosjecajnosti i jedinstva ummeta. Kada bilo koji dio islamskoga ummeta pogodi neka nesreca ili belaj, mi u svojim dovama molimo za pomoc našoj braci. To je naša svakodnevna praksa, posebno u ramazanu, praksa kroz koju dijelimo osjecaje s našom bracom u nevolji na bilo kojem mjestu na Zemlji. Tacno je da te osnove jedinstva nismo najbolje iskoristili u politickom smislu, ali nastojmo da one imaju svoju ulogu u jedinstvu ummeta na društvenom polju, ili u fazi pripreme ummeta za jedinstvo koje nam vjera propisuje. Allah, dž.š, pojašnjava nam da je naš ummet jedan: ' Ova vaša vjera – jedna je prava vjera, a Ja sam vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!' Dakle, potpunost ibadeta i takvaluka ne može se postici izuzev jedinstvom!

Mahir Abdullah: Pokušajmo se usredsrediti na uzroke koji ne dozvoljavaju da jedinstvo ummeta zaživi u politickom smislu kao što je to slucaj s drugim vjerskim oblastima. Preporod ummeta je zapoceo, ali neravnomjerno na razlicitim poljima. Šerijatsko pravo (fikh) je uznapredovalo, hadis takoder, kao i mnoge druge islamske oblasti, ali, u politickom smislu, nismo ni blizu napretku kao u ovim oblastima. Šta je glavni razlog zaostatka jedinstva muslimana u politickom smislu?

Dr. Kardavi: Razlog kašnjenja u ovoj oblasti je vrlo jak dugogodišnji utjecaj neprijatelja na razbijanju jedinstva muslimana. Naši neprijatelji su svjesni da jedinstvo u islamu nije površno, nego se zasniva na temeljnim vjerskim istinama.

Muslimani imaju jedinstvo izvora svoje vjerske misli; kompletan šerijat izvodi se iz jedinstvenog izvora. Pored toga, muslimani su imali i jedinstven teritorij. Koliko je to jedinstvo bilo cvrsto svjedoci cinjenica da islamski ucenjaci nikada nisu upotrebljavali izraz 'islamske zemlje' nego 'islamska država'. Dakle, potpuno jedinstvo teritorije.

Treca stvar kroz koju su muslimani ostvarivali jedinstvo je jedinstvena uprava. Islam je hilafet okarakterisao kao namjesništvo Allahovog poslanika, s.a.v.s, i sve dok su muslimani ljubomorno cuvali instituciju hilafeta bili su snažni i respektovani u cijelom svijetu. Tacno je da je utjecaj hilafeta ponekad slabio, ali muslimani se nisu nalazili u velikoj opasnosti sve dok su imali jedinstveno vodstvo. Kada su neprijatelji uspjeli istrgnuti hilafet od muslimana, tada su muslimani ostali bez duhovnog jedinstva. Onda su se poceli oslonjati na nacionalnost, što je rezultiralo podjelom islamskog svijeta na nacionalne državice. Poslije toga neprijatelji proširuju svoj utjecaj na muslimane kroz otvaranje svojih škola u muslimanskim državama koje su imale zadatak širenje ideja koje ce muslimane navesti da ih slijede i da se okrenu od Kabe i Kur'ana kao vjecne upute. To su osnovni razlozi politickog nejedinstva muslimana.

Mahir Abdullah: U prošloj emisiji jedan gledalac postavio je pitanje na koje nismo stigli odgovoriti, a u uskoj vezi je s našom vecerašnjom temom. Nedavno je na jednom satelitskom kanalu prikazivan dijalog izmedu šiitskih i sunitskih ucenjaka koji su pokušavali odrediti tacke razlaza izmedu ove dvije skupine i tacke na kojima se može graditi jedinstvo. Pitanje za vas je na koji nacin se takvi programi mogu pozitivno odraziti na jedinstvo ummeta? Dakle, možete li nam dati svoj komentar na emisije poput spomenute?

Dr. Kardavi: Ja nisam gledao tu emisiju, ali sam cuo da je ona emitovana. Ono što je potrebno napomenuti je da u ovom teškom vremenu, kada je ummet izložen ogromnoj opasnosti koja prijeti potpunim uništenjem ummeta i brisanjem svega onoga što mu daje identitet, u vremenu kada se neprijatelji ujedinjuju protiv nas, mi ne smijemo voditi bilo kakve rasprave koje ce dovesti do pojacavanja razjedinjenosti muslimana. Ja sam mnogo puta govorio o tome i vec nekoliko godina aktivno pozivam u ujedinjenje svih potencijala i snage koju posjedujemo kako bismo jedinstveno stali u odbranu naše vjere i svoje casti. Sada nam nisu potrebni nikakvi dijalozi koji ce pojacati naše nejedinstvo.

Mi moramo u savez protiv naših neprijatelja pozvati i nemuslimane, sve one koji imaju interesa u zajednickoj nam borbi protiv neprijatelja. Prije nekoliko godina smo organizirali jedan skup u Bejrutu pod nazivom 'Muslimani i kršcani zajedno u odbrani Kudsa'. Židovi su opasnost za Kuds i njegovu okolinu, gdje se nalaze i sveta mjesta kršcana. Takve ideje trebalo bi da nas vode i da svoje djelovanje na njih usmjeravamo. Kada kažem da muslimani treba da traže saveznike u nemuslimanima za odbranu od neprijatelja, onda svakako podrazumijevam potpuno jedinstvo muslimana i svih njihovih resursa za odbranu islama i njegovih svetinja. To u našoj situaciji ne bi smijelo biti upitno.

Zaista, nije vrijeme da se dijelimo na nacionalnosti, po boji kože, ili po mezhebima. Kakvog je neko usmjerenja, mezheba ili kojim jezikom govori, to je beznacajna stvar u odnosu na jedinstvo prema našem neprijatelju. Naše osnovno mjerilo treba da bude da svi oni koji Allaha, dž.š, uzimaju za Gospodara i Muhammeda, s.a.v.s, za poslanika, su muslimani i treba da budu u jednom safu. Sve druge razlike treba zanemariti kako bismo postali snaga koja ce se oduprijeti najezdi naših neprijatelja.

Mahir Abdullah: Razliciti su stavovi u vezi s tim dijalozima. Medutim, znacajan je broj onih koji kažu da nema ništa loše u tome što cemo se bolje upoznati i približiti svoje stavove drugoj strani kako bismo omogucili bolje medusobno razumijevanje?

Dr. Kardavi: Ne! To nije opravdanje. Svi mezhebi su poznati i nema se tu šta novo otkriti i pojasniti. Ako je cilj tih pregovora da sunija postane šiija i obratno, to je osudeno na propast! Tih dijaloga je bilo bezbroj u prošlosti i oni su stalno aktuelni, medutim, nakon njih svi ucesnici su ostajali još zagriženije pristalice svog ubjedenja tako da su mnogi od njih zalazili u pristrasnost, što je nedopustivo! Dakle, znamo ko je kakav, zanemarimo razlike i saradujmo u onome što nam je zajednicko! To je ispravan stav prema razlikama. Naši neprijatelji su vijekovina djelovali pod parolom 'zavadi pa vladaj', i sada to oni žele. Zar da im pomognemo u tome?! Nikako!

Mahir Abdullah: Muhammed Abdullah gledalac iz Emirata postavlja dva pitanja. Prvo je u vezi s napadima na neprijateljske civilne ciljeve, s veikim brojem civilnih žrtava, kao što je slucaj sa napadima na americke ambasade. Da li to šerijat dozvoljava? Drugo pitanje odnosi se na obaveze muslimana u slucaju americkog napada na Irak. Kako muslimani treba da se ponašaju?

Dr. Kardavi: Uzimanje za cilj neprijateljskih vojnih ciljeva normalna je stvar i u pogledu toga nema zapreke. Medutim, kada su u pitanju iskljucivo civilni ciljevi onda to nije dozvoljeno i ne smiju se ubijati oni koji ne nose oružje i ne ratuju protiv nas. Nakon dogadaju u Americi od 11. septembra prošle godine ja sam izdao proglas u kojem sam osudio te dogadaje i pojasnio da oni nisu u skladu sa šerijatskim propisima, tj. da akcije poput tih nisu dozvoljene!

Što se tice obaveze muslimana u slucaju eventualnih udara na Irak, treba nam svima biti jasno da je dužnost svakog muslimana, bilo pojedinca ili skupine, organizacije ili države, stati uz Irak protiv onih koji napadaju. Muslimani ne smiju dozvoliti udare na Irak, niti smiju pružiti ikakvu pomoc neprijatelju u napadu na Irak! Muhammed, s.a.v.s, rekao je: 'Muslimani su u krvnoj vezi i medusobno se potpomažu, a jedinsveni su pred protivnicima!' Muslimanima nije dozvoljeno da u grijehu iznalaze izlaz iz situacije u kojoj se nalaze, niti da se potpomažu u grijehu. Allah, dž.š, kaže:

'...Jedni drugima pomažite u dobrocinstvu i cestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu: i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.' U grijeh i neprijateljstvo koji su zabranjeni spada i udar na muslimane ili jedan njihov dio. Zbog toga nije dozvoljeno da musliman pomogne kafira u borbi protiv muslimana, posebno ako je to zasnovano na potpunoj nepravdi. Do sada je Irak pokazao da ispunjava sve tražene uslove. Primio je promatrace imenovane od Ujedinjenih nacija, prema njima se odgovorno odnosio i dozvolio im pristup svim mjestima koja su željeli posjetiti i provjeriti. Uprkos toj saradnji Irak je i dalje meta i pripreme za napad su u toku! Udar na Irak pod postojecim okolnostima je neprijateljski i nijednom muslimanu na svijetu nije dozvoljeno da pomaže neprijatelju u napadu na našu bracu!!! Stati uz neprijatelja, protiv svoje brace muslimana je potez koji se ne može nicim opravdati, niti se može razumijeti. Sa šerijatskog stanovišta to je strogo zabranjeno, i u to nema nikakve sumnje!!!!

Mahir Abdullah: Husein Muhammed Ibrahim, clan Egipatskog parlamenta pita: 'Da li je dozvoljeno da za Bajram prestanemo sa svim slavljima i manifestacijama, te da ih zamijenimo prisjecanjem na tragediju naše brace u Palestini i Iraku i suosjecanjem s njima u ovim teškim trenucima?

Dr. Kardavi: Ne, nije dozvoljeno da zapostavimo Bajram. Bajram je radost za vjernika kao što je i iftar. Muhammed, s.a.v.s, kaže: 'Postac ima dvije nagrade; prva je prilikom iftara, a druga kada sretne svog Gospodara.' Dakle, radost postoji i ona se ne može ukinuti. Takoder, radost za Bajram, je radost koja je opravdana. To je radost koju vjernik osjeca nakon što je ispunio fard koji mu je bio nareden i nakon što mu je postalo dozvoljeno ono što mu je bilo zabranjeno. Tu radost ne smijemo zapostavljati, ali ona nije razlog da se odamo pjesmi i igri i tako zaboravimo šta se dogada našoj braci u Palestini i na drugim mjestima. Mi moramo obznaniti našu žalost i suosjecajnost s našom bracom. Svoju radost za Bajram podijelit cemo s njima i necemo sebi dozvoliti da zaboravimo tragediju u kojoj se oni nalaze. Nakon poraza na Bedru Ebu Sufjan zarekao se da nece prilaziti ženama dok se ne osveti muslimanima. On je iz nacionalnog ponosa bio spreman na žrtvu, pa kako mi treba da postupimo kada znamo da je pomoci svojoj braci vjerska obaveza?!